Simptomi:
Na listovima nalazimo okruglaste crveno-smeđe pege, obično oivičene tamnijim rubom. Unutrašnji deo pege ispada – odumrlo tkivo i tako list postaje šupljikav. Po tome je i bolest dobila ime. Uzrok tog ispadanja predstavlja antitoksičnu odbrambenu reakciju biljke na delovanje patogena. Jače zaraženi listovi otpadaju, kod nekih sorti i pre nego što jače postanu šupljikavi pa voćka u slučaju jačeg napada ostaje gotovo bez lišća.
Na plodovima nastaju okruglaste crveno-smeđe pege koje su malo udubljene. Kod većeg broja pega plod se deformiše i izlučuju se kapi smole radi čega plod gubi tržišnu vrednost. Takođe, na plodu se može oljuštiti i pokožica. Takav plod jače napada i monilija radi pukotina u pegama. Još opasnija je na mladicama i to jednogodišnjim. Do infekcije konidijama dolazi u junu i julu. Na zelenoj kori nalazimo smeđe, crvenim rubom oivičene duguljaste pege iz kojih se često izlučuju kapi smole. Ako opkoli pega mladicu, ona se suši. Ako se ne osuši, mnogi pupovi u proleće ne poteraju jer ih je gljiva oštetila. Za takva stabla je karakteristično da izgledaju u proleće golo. Gljiva je glavni uzročnik sušenja mladica šljive i kao takva znatno je štetna. I sledeće godine na sada dvogodišnjim mladicama pege se zadrže, a neke proširuju i produbljuju, pa izgledaju poput rak-ranica.
Biologija:
Gljiva prezimljuje na šljivi na sledeće načine:
- u obliku zbijenog micelijuma, tzv. gema na kori grana,
- u obliku konidija koje su vrlo otporne na hladnoću i isušivanje i
- u rak-ranicama u kori grančica kao micelijum.
Izlučivanje toksina od micelijuma gljive vrlo je jako. List brzo reagira obrambenom reakcijom stvarajući histogenu barijeru tako da zaraženi deo ispadne, a list postaje šupljikav. Veličina tih pega je različita kao i intenzitet boje. Takođe zavisi i od pojedinih sorti šljive.Kako je kiša glavni faktor koji širi konidije unutar krošnje, tako je obično jače zaražen donji deo krošnje. Čest je slučaj da su listovi na vrhu krošnje zdravi, a na donjem delu stabla gotovo da ih i nema. Lišće postaje krajem juna staro, razvijeno i otporno na zarazu. Tada počinje zaraza kore jednogodišnjih mladica. Na lisnom ožiljku gdje je list otpao najčešće dolazi do zaraze. Tu gljiva prodire u koru i dovodi do odumiranja zametnutih pupova, pa takva grana u proljeće slabo cveta i prolistava. Gljiva se nalazi i na otpalom lišću ispod voćke, što nije previše bitno jer je glavni uzrok zaraza na voćki.
Zaštita:
Osnovno prskanje je bakrenim sredstvima u opadanju listova u jesen, pa sve do bubrenja pupoljaka. Ali, to nije dovoljno pa je potrebno s organskim fungicidima izvršiti još 3-4 prskanja. Prvo odmah posle cvatanja, drugo 2-3 nedelje nakon toga i treće za tri nedelje nakon prethodnog otprilike. Ovo je prosečno i zavisi od padavinama kao i od godine. Naravno nakon prolistavanja više se ne koristi bakar jer je fitotoksičan, već organski fungicidi – Polyram, Kaptan, Dithane, Antracol.
U jako kišovitoj godini bolest je teško u potpunosti zaustaviti, isključivo ako se uselila u zasad, jer je tada njen infektivni potencijal visok. Treba nastojati prskanja obaviti pred kišu ili ako dopusti vreme u početku kiše. Dakle, isključivo preventivno. Daljnje preporuke su sadnja otpornijih sorti, rezidba oštećenih (rak-ranice) i osušenih grančica.
Opasnost šupljikavosti nije samo u tome što ona dovodi do gubitka berbe dotične godine, već i u tome što inficira pupove i izdanke. Ti izdanci ili odumiru ili izlučuju smolu, a pupoljci se ne razviju. Stabla s jačim smolotokom brzo odumiru.
No comments:
Post a Comment