"Prednosti
piramidalnih kruna u odnosu na ostale su mnogo veća sposobnost nošenja roda, a
manje se očenjuju ramene grane usled jakih vetrova i sniženih padavina. Mane
piramidalnih kruna su: manji sklop biljaka po jedinici površine, slaba
provetrenost i osvetljenost unutrašnjosti krune što stvara povoljne uslove za
razvoj bolesti i štetočina, a rodno drvo beži na periferiju krune.
Pobiljšana
piramidalna kruna se razlikuje od piramidalne po ramenim granama koje su raspoređene na
većem međusobnom rastojanju.
Formiranje krune
počinje od jednogodišnje sadnice koja se po sadnji rano u proljeće prekrati na
80-100 cm od površine zemljišta i to kosim rezom suprotno od pupoljka. Kada
mladari dostignu dužinu 2-3 cm, ostave se tri najača koja su dobro raspoređena,
vršni mladar služi kao produžnica debla a druga dva za bočne ramene grane.
Mladari ispod ostavljenih se uklone rukom ili kvasnom krpom kako nebi
iscrpljivali hraniva. Rano u proljeće druge godine produžnica debla (vodilica)
se oreže na 80-100 cm iznad ostavljene gornje grane, a letorasti duži od 60 cm
se skraćuju radi jačanja ramenih grana. U trećoj godini posle sadnje se
formiraju dve nove ramene grane na isti način kao i predhodne. Na ramenim
granama se formiraju grane drugog reda i to prva na udaljenosti 60 cm od centralne
produžnice debla. Razmak između ramenih grana treba da bude oko 30 cm, a kruna
treba da ima obično 5-7 ramenih grana.
Ovaj uzgojni
oblik je preporučiv za jabuku i krušku i to za poluintenzivnu proizvodnju na
srednje bujnim i bujnim podlogama."
Radoman Šćekić, dipl. ing. polj.
No comments:
Post a Comment